Na prvi ortodontski pregled u stomatološku ordinaciju Čeović mnogi roditelji dovode djecu s 13 ili 14 godina. To čine često samoinicijativno ili po preporuci obiteljskoga stomatologa. To je pogrešno iz više razloga.
U ranijim dječjim godinama, s 9 ili 10 godina, neke se nepravilnosti, poput nedostatka mjesta za smještaj svih trajnih zuba nasljednika ili krivi zagriz, mogu vrlo efikasno i u potpunosti riješiti mobilnim aparatima. Mobilni aparati (MOA) mogu pripremiti određeni slučaj za kasniju terapiju fiksnim ortodontskim aparatom (FOA), tako da se poslije ne moraju vaditi neki trajni zubi zbog nedostatka mjesta.
Bitno je doći na prvi ortodontski pregled u ranijim dječjim godinama, između 7. i 9. godine. Terapija s MOA-om ima smisla do određenoga stupnja razvoja čeljusti i izmjene zuba kod pacijenta. S otprilike 12 ili 13 godina tinejdžeri trebaju započeti terapiju fiksnim ortodontskim aparatom.
O tome kad je najbolje s djetetom doći na prvi ortodontski pregled – dr. Zoran Čeović, dr. dent. medicine, spec. ortodont, napisao je i objavio članak na portalu Ordinacija.hr, koji prenosimo u cijelosti.
Mnogi roditelji dovode, samoinicijativno ili po preporuci obiteljskoga stomatologa djecu na prvi ortodontski pregled s 13 ili 14 godina. To je pogrešno iz više razloga.
U ranijim dječjim godinama, s 9 ili 10 godina, neke se nepravilnosti, poput nedostatka mjesta za smještaj svih trajnih zuba nasljednika ili krivi zagriz mogu vrlo efikasno, u potpunosti, riješiti mobilnim aparatima. Mobilni aparati (MOA) mogu pripremiti određenog pacijenta za kasniju terapiju fiksnim ortodontskim aparatom (FOA), tako da se poslije ne moraju vaditi neki trajni zubi zbog nedostatka mjesta.
Bitno je doći na prvi ortodontski pregled u ranijim dječjim godinama,između 7. i 9. godine. Terapija s MOA-om ima smisla do određenoga stupnja razvoja čeljusti i izmjene zuba pacijenta. S otprilike 12 ili 13 godina tinejdžeri trebaju započeti terapiju fiksnim ortodontskim aparatom. Vrijeme nošenja FOA varira, zavisno od težine slučaja, od jedne do tri godine.
Najdugotrajnija su nošenja FOA kod tvrdokornih nasljednih anomalija, kao što su:
- progenija (donja čeljust je previše isturena prema naprijed)
- pokrovni zagriz (gornji i donji prednji zubi nagnuti su prema unutra)
- otvoreni zagriz (kad pacijent zagrize između gornjih i donjih zuba ostaje razmak različite veličine)
Bravice (kopče), koje čine osnovu FOA, mogu biti napravljene od različitih materijala: legure medicinskoga čelika (s niklom i bez njega), kompozita, keramike i zlata. Postavljanje je fiksnoga ortodontskog aparata “dosadno” bezbolno jer se bravice lijepe direktno na površinu zuba, a to ne zahtijeva nikakvo brušenje zuba, anesteziju (injekciju) i slično. Nakon postavljanja aparatića pacijent mora dolaziti na redovite kontrole koje su nekada u kraćim razmacima (15 – 20 dana), a nekada u razmacima 30 – 45 dana.
Kod nošenja fiksnoga ortodontskog aparata važno je paziti na način prehrane i higijenu aparatića i zuba. Zube i aparatić treba prati nakon svakoga jela i to prvo intradentalnom četkicom s kojom se otklone ostaci hrane oko samih bravica, između zubi i ispod žice, a nakon toga se polukružnim pokretima običnom četkicom peru zubi i aparatić u trajanju oko tri minute. Preporučljivo je i otići do svoga stomatologa na dodatnu zaštitu zuba fluorom, a po potrebi treba počistiti zubni kamenac ultrazvukom i ispjeskariti zube.
Nakon završetka terapije, fiksni ortodontski aparat se skida – skidanje bravica ne boli i brzi je postupak. Zubi se zatim čiste od pigmenata (boje) zaostale od hrane, kamenca i plaka. Uzimaju se otisci gornje i donje čeljusti, te zagriz u vosku. Po tim se otiscima u laboratoriju naprave modeli (zubi od gipsa), po kojima zubni tehničar izrađuje retainere (mobilni ortodontski aparatići za gornju i donju čeljust). Ovi aparatići služe za zadržavanje zubi u novom, ispravljenom položaju, jer se u protivnom zubi vraćaju u položaj prije početka terapije.
Postoje razne naprave i metode za ispunjavanje ovoga zadatka. Jedan smo već spomenuli – mobilni aparatić. Sljedeća je metoda retencija sprešanom prozirnom folijom, koju također stavlja i skida sam pacijent, a nosi se noću tijekom spavanja i u početku što više sati danju. Retenciju je moguće izvesti i fiksiranjem po šest prednjih zubi s nepčane strane (gornja čeljust) ili jezične strane (donja čeljust), i to s tankom žicom koja se za svaki od šest zuba posebno fiksira materijalom za plombiranje. Kod određenih kompliciranijih koštanih anomalija ortodontska se terapija kombinira s kirurškim zahvatom. Takav se zahvat poduzima isključivo u dogovoru s pacijentom i njegovim roditeljima. Postupak nije jednostavan, ali su rezultati više nego odlični. Fiksni ortodontski aparati, pa čak i mobilni, nisu indicirani samo kod djece i tinejdžera. Obje vrste ortodontskih aparata djeluju na sve dobne skupine pacijenata – danas je čak izjednačen broj pacijenata do osamnaest godina i onih starijih. Kod odraslih pacijenata brojne su mogućnosti pomicanja zuba, te ispravljanja njihova položaja i zagriza.
Svakim danom ortodontske tehnike, materijali i spoznaje idu naprijed, a granica nema, odnosno – postavljamo ih mi sami.
