Kada se primijeti krvarenje ili upalni proces na bilo kojem dijelu tijela, vrlo brzo se potraži savjet liječnika. Takva primjerena reakcija nerijetko izostaje kod pojave krvarenja ili upala zubnog mesa. Zanemarivanje ovakvih stanja samo će pogoršati situaciju jer će dovesti do klimanja, promjene položaja i na kraju do ispadanja zubi.
UZROCI POJAVE PARONDITISA (PARODONTOZE)
Upala zubnog mesa, krvarenja ili klimanje zuba zove se parodontitis ili češće takvo stanje prepoznajemo kao parodontozu. Uzroci pojave parodontitisa ili parodontoze su bakterije, ali razlozi mogu biti genetski ili posljedica sistemskih bolesti (npr. dijabetes). Razvoju parodontoze može pridonjeti zbijenost zubi, loši protetski radovi, stare plombe i loše životne navike (npr. pušenje, loša higijena zubi i usne šupljine…). Baketerija koja uzrokuje parodontis prisutna je u svim dobnim skupinama, a ne samo u starijoj populaciji, kako se obično mislilo.
SIMPTOMI PARODONTITISA (PARODONTOZE)
Prvi simptomi su krvarenje zubnog mesa, a ubrzo će se pojaviti i bol na području krvarenja. Zanemarivanjem ovih simptoma, bolest napreduje i dolazi do formiranja upalnih područja, koji će uzrokovati povlačenje zubnog mesa i kosti oko zuba. Kroz neko vrijeme jedan ili više zubi postaju nestabilni, počinju se razdvajati i mijenjati položaj, a konačni ishod je ispadanje zuba.
MOGUĆNOSTI LIJEČENJA PARODONTITISA (PARODONTOZE)
Parodontitis je bolest koja traži temeljitu dijagnostičku obradu i precizno određenu terapiju od specijalista parodontologa. Kontinuiranim praćenjem kroz redovne kontrole utvrđuje se stanje zubnog mesa oko zuba, o čemu će ovisiti daljnje liječenje.
Pacijenti s uznapredovalim parodontitisom osim liječenja zubnog mesa, nerijetko trebaju nadomještanje jednog, više ili svih zubi. Prije protetske nadoknade izgubljenih zubi, potrebno je adekvatno izliječiti zubno meso, jer to je preduvjet stabilnosti i trajnosti protetskih radova
KONVENCIONALNA I KIRURŠKA TERAPIJA
Specijalist parodontolog, ovisno o stanju pacijenta, može u liječenju primijeniti različite konvencionalne (ne-kirurške) terapije, koje mogu biti ručne, strojne, ultrazvučne, fotodinamska i laserska. Kirurškim liječenjem, ovisno o stanju, mogu se primijeniti i zahvati kontrolirane regeneracije tkiva. Klasičnim kirurškim zahvatima uklanjaju se i čiste upalna područja radi stvaranja stabilnih potpornih struktura zuba. Cilj tako saniranih regija postizanje je dugoročno povoljne situacije za daljnje liječenje ili protetske intervencije.
