Samoinicijativno ili po preporuci obiteljskoga stomatologa, roditelji djecu dovode na prvi ortodontski najčešće s 13 ili 14 godina, što može biti pogrešno. Ortodontskom terapijom u ranijim dječjim godinama, s 9 ili 10 godina, neke nepravilnosti, poput nedostatka mjesta za smještaj svih trajnih zuba nasljednika ili krivi zagriz, mogu se vrlo efikasno i u potpunosti riješiti mobilnim aparatima. Mobilni aparati (MOA) mogu pripremiti pacijenta za kasniju terapiju fiksnim ortodontskim aparatom (FOA) i izbjeći kasnije vađenje nekih trajnih zubi zbog nedostatka mjesta.
ORTODONTSKI PREGLED IZMEĐU 7. I 9. GODINE
Prvi ortodontski pregled najbolje je napraviti u ranijim dječjim godinama, između 7. i 9. godine. Terapija s MOA-om ima smisla do određenoga stupnja razvoja čeljusti i izmjene zuba pacijenta. Tinejdžeri, oko 12 ili 13 godina, trebaju započeti terapiju fiksnim ortodontskim aparatom. Vrijeme nošenja FOA varira, zavisno od težine slučaja, od jedne do tri godine.
Najdugotrajnija su nošenja FOA kod tvrdokornih nasljednih anomalija, kao što su:
- progenija (donja čeljust je previše isturena prema naprijed)
- pokrovni zagriz (gornji i donji prednji zubi nagnuti su prema unutra)
- otvoreni zagriz (kad pacijent zagrize između gornjih i donjih zuba ostaje razmak različite veličine)
FIKSNI ORTODONTSKI APARATIĆ
Bravice (kopče), koje čine osnovu FOA, mogu biti napravljene od različitih materijala: legure medicinskoga čelika (s niklom i bez njega), kompozita, keramike i zlata. Postavljanje je fiksnoga ortodontskog aparata je bezbolno jer se bravice lijepe direktno na površinu zuba, a to ne zahtijeva nikakvo brušenje zuba, anesteziju (injekciju) i slično. Nakon postavljanja aparatića pacijent mora dolaziti na redovite kontrole koje su nekada u kraćim razmacima (15 – 20 dana), a nekada u razmacima 30 – 45 dana.
UTJECAJ PACIJENTA NA TIJEK I REZULTAT TERAPIJE
Procjenu trajanje terapije dati će ortodont, no to će na kraju ovisiti i o samom pacijentu, odnosno pridržavanju uputa i suradnji s ortodontom. Ovisno o situaciji i ponašanju pacijenta, terapija može trajati svega nekoliko mjeseci, ali moguće je i do dvije godine.
Iz vlastite prakse možemo nabrojati nekoliko ometajućih čimbenika u tijeku terapije koji produžuju vrijeme trajanja, pa ih bih bilo jako dobro izbjegavati
- neredovito dolaženje na kontrolne preglede
- kašnjenje na dogovoreni termin ima za posljedicu nedostatak vremena za planirani opseg pregleda
- izbjegavanje pravovremenog obavljanja dodatnih pretraga
- oštećenje aparatića zbog nepridržavanja uputa o prehrani imati će za posljedicu stalnu izmjenu oštećenih dijelova što znatno produžuje terapiju
- nepridržavanje danih uputa oko nošenja aparatića rezultirati će slabijim efektom terapije
- loša oralna higijena usporit će se tretman zbog saniranja oštećenja
Iz svega navedenog jasno se može zaključiti kako odgovoran odnos i provođenjem uputa ortodonta možemo dobiti najbolje rezultate u što kraćem vremenu. Neka nikoga ne obeshrabri moguće duže vrijeme terapije.
Pred ortodonte pacijenti ponekada postavljaju nerealna očekivanja, najviše u smislu brzine postizanja savršenih rezultata ortodontske terapije. Svaki ortodont itekako sluša svog pacijenta i pokušati će ispuniti njegovim očekivanjima, sukladno detaljnoj analizi i procjeni statusa. Potrebno je znati kako jedinstvene prognoze nema jer je situacije u svakim ustima jedinstvena.
Rezultat dobiven ortodontskom terapijom je doživotan, popraviti će crte lica, govor će biti znatno bolji, žvakanjem hrane biti će bez poteškoća, manje problema s karijesom, nestati će struganje zubima…
